Samsung Galaxy S2 vs Ubuntu PC performance

Introduction

It seems that many people assume that 1.2 GHz dual core mobile ARM CPU should be almost as fast as a PC CPU running on a similar frequency. They're wrong.

ARM cores are indeed more power efficient per square mm of surface on a same production process than Intel x86 and AMD64 architecture processors. Most of the efficiency comes from a simpler and more space efficient instruction set, but that advantage typically benefits only front-end of the CPU, which is not the biggest spender of those precious miliwatts.

The other reasons why modern dual or quad core mobile phones can run on a fraction of power that notebook or desktop (PC) CPUs need:

• less computation units on CPU die (less SIMD, ALU, etc units)
• smaller cache than PC CPUs
• power gating parts of CPU (but laptop and desktop CPUs also do this for a number of years)
• significantly slower DRAM interface  than PC CPUs, using slower DDR RAM (LPDDR2)

RAM speed significantly impacts many parts of phone performance. Executing complex JavaScript, image or video processing, Web page rendering are just some of the tasks that significantly benefit from having more RAM bandwidth. 

Your ARM device having significantly less of RAM bandwidth is also a big reason why you will probably avoid developing software on your new shiny ASUS Transformer Prime tablet/laptop (though I would certainly try:) )

So how much slower is your Android cell phone RAM than your PC RAM?

Unfortunately, I couldn't find any RAM bench-marking software that would run both on a Linux PC and on a un-rooted android device. There is a nice port of NBench, but NBench is a bigger benchmark and it needs some time before it prints out the one thing we need, the memory index. Also, it doesn't output MB/sec number, which is kind of unfortunate, since it's a really clear metric. 

So I found the really simplistic mbw (apt-get install mbw), made it even more simple (removed memcpy tests and left only the dumb array assignment part), and made Android NDK version of it.

RAMbandwidth

Source here. Be sure to close any apps before running it on a PC or your phone. Default array size being copied is 20 MB (the app needs 40 MB to perform the test) to better support low memory devices. 

Here are some results (20MB array size, 20 repetitions avg, run "mbw -t1 20 -n 20", default settings on RAMbandwidth ):

~5400 MB/sec - Intel Xeon X3430, DDR3 memory, under moderate MySQL load( 2009)

~2200 MB/sec - Intel Core 2 E8200, PC 6400 DDR2 RAM, Desktop PC (2008).

~1100 MB/sec - Intel Core duo L2400, PC 5300 DDR2 RAM on a  Thinkpad X60S laptop (2006). 

and our mobile contenters 

~500 MB/sec - Samsung  Galaxy S2 (2011)

~250 MB/sec - HTC Desire (2010)
~120 MB/sec - Raspberry PI (2012, under X, fbdev 720p it falls to ~90 MB/sec) 

~55 MB/sec - HTC Magic (2009, had to use smaller 10MB array size because of limited RAM available) 

Samsung Galaxy S2 sometimes reports around 440 MB/sec, and sometimes 550 MB/sec. I guess it depends where kernel allocates the memory, maybe one of the memory banks shares the bus with the GPU, GSM CPU or some other greedy device. 

It should be easy to post some test results of your own hardware, so please share. 

EDIT: Check comments for some more results

Budget Surfer 0.0.1

Jučer sam htio istražiti koliko je našeg zajedničkog novca utrošeno na softverske licence za MS Windowse, Office i ostale proizvode više ili manje lako zamjenjive sa FOSS ekvivalentima. Jedine informacije koje sam zasad uspio dobiti su u dokumentu "Poseban dio Državnog proračuna Repulike Hrvatske za 2010. godinu i projekcije za 2011. i 2012." koji se nalazi ovdje http://mfin.hr/hr/drzavni-proracun-2010 .

Predpostavljam da je i Vizualizacija proračuna od projekta vjetrenjača napravljena iz istog podatkovnog izvora.

Kako bih produktivno gubio vrijeme odlučio sam napraviti mali program koji će importirati ovaj Excel u SQL bazu i omogućiti lakše "surfanje", filtriranje itd.

Ako se predpostavi da je softver u stavkama "INFORMATIZACIJA*", u podstavkama "Rashodi za nabavu neproizvedene imovine", onda ukupni iznos iznosi oko 24.5 milijuna kuna.

Informatizacija, Rashodi za nabavu neproizvedene imovine

No zanimljivo, misteriozne podstavke s naslovom "Rashodi za nabavu neproizvedene imovine" (koje nemaju nikad detaljnije podstavke) ne pojavljuju se samo u stavkama "INFORMATIZACIJA*", nego i npr. "RAČUNALNO KOMUNIKACIJSKA INFRASTRUKTURA U VISOKIM UČILIŠTIMA I JAVNIM INSTITUTIMA" od 14 milijuna kn i mnoge druge kategorije što nas dovodi do ukupnih oko 105 milijuna kuna.

Rashodi za nabavu neproizvedene imovine

Ono za što je predpostaviti da ima neku vrijednost u nabavkama softvera u Informatizaciji su stavke

"Nematerijalna proizvedena imovina" za koje je predpostaviti da se radi o softveru rađenom po narudžbi, tj koji se proizvodi za potrebe rada države. Ukupni iznos ovoga je oko 74 milijuna kuna.

Softver po narudžbi

Moj kupus, ŠBBKBB iliti TODO lista

Ako niste voljni čitati nadobudne i vjerovatno pretenciozne osobne rantove i brain dumpove slobodno preskočite ovaj post.

Pošto izgleda da je danas dan kada dajem otkaz još jednoj u nizu closed source (i closed mind dodao bih) firmi, možda je najbolje da se opustim uz nekoliko naivnih i praktičnih ideja za koje znam kako ih izvesti. Vjerovatno ću šarati od ideja za pojednostavljenje državne birokracije preko ideja za Android aplikacije, do bojnog plana za osvajanje javnog sektora od Linux desktopa u Hrvata.

No prvo o tome što mi je činiti u sljedećem razdoblju: Trebam naći poslodavca koji će shvaćati i prihvaćati da su mi briga za obitelj, prijatelje, zajednicu i moje sebične interese (fakultet recimo) na prvom mjestu. Vjerujem da takav već postoji, a ako netko ima ideju ili prijedlog slobodno se javite.

Ajmo polako s idejama:

Down to earth:

1. Proširiti postojeću Kostovu inicijativu za Android Market account tako da razvijemo i održavamo nekakav HULK-ov sistem donacija za domaće Free Software Android / Whatever aplikacije.

2. Android aplikacija koja skenira barcodove prehrambenih proizvoda i ima offline bazu sa crnom listom Ebrojeva u proizvodu. Samo uzmete proizvod u dućanu u ruke, skenirate mu barcod i dobijete crveno ili zeleno ovisno o tome ima li proizvod štetnih E dodataka (naravno postoji opcija za pregled detalja E brojeva a ako smo online i drugih detalja vezanih uz proizvode). Dodatno bi se ta radnja mogla iskoristiti da se proizvod zabilježi kao kupljen, te tako možemo imati i neki pregled / povijest potrošnje, a i jednostavniji način izbora namirnice kod brojanje kalorija ili neko drugo sofisticiranije praćenje prehrane. Naravno za organski proizvedene proizvode bez bar koda treba smisliti nešto drugo za jednostavno identificiranje (brzi izbor voće, povrće, boja, oblik, last recently used etc)


Blue sky:

Ideje u domeni odnosa države i građana:

I. Zdravstvena knjižica:

Kako relativno često mijenjam poslove, primjetio sam jednu glupu ostavštinu prošlih vremena: Posebnu zdravstvenu knjižicu koju iz nekog čudnog razloga treba mijenjati svaki put kada se promjeni radni status, a valjda i svaki put kada završite osnovnu, srednju ili fakultet. Ta zdravstvena knjižica ionako sadrži datum isteka koji ne znači baš ništa (jer osiguranje formalno može "isteći" i prije - o tome kako se uopće u socijalnoj državi može dogoditi da nemate osnovno zdravstveno osiguranje malo poslje). Dakle jedino što bi na njoj trebalo biti bitno je broj zdravstvenog osiguranja, odnosno OIB odnosno JMBG odnosno broj osobne izkaznice odnosno broj putovnice. Sve su to u biti ključevi za identifikaciju građana RH, i u teoriji bi bilo dovoljno imati recimo samo osobnu ili putovnicu (sa barcodom ili npr. qr codeom za strojno čitanje tog malog ključa). Status zdravtvenog osiguranja bi se transparentno u pozadini promjenio kada bi dobili prvi posao, dali otkaz, završili fakultet itd itd. Ionako ga uvijek zapravo imamo (neki imaju i bonus dopunsko ako su bez posla ili slično) i jedino što je bitno je da se to na nekog "knjiži" radi poreznih razloga, ali to stvarno ne znači da svaki put moramo mijenjati tu plastiku. Predpostavljam da fino zarađuje na toj plastici, a ako nije u pitanju neka korupcija, opet me fascinira glupost u javnom sektoru (nadam se da je samo glupost, jer tada je valjda lakše popraviti ovo).

A drugi problem/pizdarija oko zdravstvenog osiguranja je to što se može dogoditi da ostanete neosigurani jer ste recimo mislili da datum isteka koji piše na zdravstvenoj kartici zapravo znači datum isteka zdravstvenog osiguranja. Ne, to znači jedino i samo to koliko vrijedi taj komad plastike. U idealnom slučaju status zdravstvenog osiguranja bi se računalno provjerio prilikom svakog korištenja neke zdravstvene usluge, i gdje bi se korisnik samo upozorio da njegov status nije jasan (recimo zbog završetka studentskih prava gdje je uobičajeno da zdravstveno osiguranje sa roditelja/fakulteta "prelazi" na zavod za zapošljavanje ili budućeg poslodavca).

II. Još malo o zdravstvu:

Bilo bi lijepo kada bi laboratoriji za pretrage odnosno specijalisti automatizmom digitalno slali informacije o nalazima liječniku opće prakse, odnosno nadležnom specijalistu. Vjerujte, ovo bi uštedjelo kilometre i kilometre koji ljudi sami prelaze kako bi raznosili nalaze okolo liječnicima. U tom slučaju bi i liječnici mogli nazvati pacijente čim nalazi stignu, a ne da pacijenti moraju raditi upite svako malo. Dakle u računalnom žargonu, "digital event based a ne analog poll bazed event handling". Bilo bi lijepo i da pacijenti građani) imaju token za pristup centralnoj birokraciji gdje mogu sami pogledati svoj zdravstveni karton, rezultate pretraga, plan liječenja, dijetu, prisjetiti se ocjena u školi ili za one za nekom vrstom alzeihmerove bolesti, vidjeti koliko nekretnina imaju, tko su im roditelji, gdje su rođeni, itd itd :) I tako, ima tu puno etičkih i drugih pitanja koje treba razmotriti prije deploymenta. No predpostavljam da ne želimo da ovako nešto jednom za nas radi neki closed source sistem ili nedaj bože Facebook :)

U varijanti gdje JMBG ili OIB ili broj osobne ili broj putovnice stvarno postaju ono što jesu, a to su ključevi s kojim se identificira građanin-pojedinac, nije nam više potrebna niti radna knjižica niti pokaz niti Xica, a u idealnom slučaju (kada bi imali taj "token").

Od domaćih sustava, možda je upravo sustav iza Xice (ili studomata) baza za ovakvo nešto.


III. Stavimo Linux na desktope javnog i državnog sektora.

Stvarno, želimo li i danas, uz solidan i uoptrebljiv desktop na linuxu plaćati svake godine milijune za MS licence? Možda možemo otvoriti malu firmu koja bi se bavila supportom i specifičnim potrebama korisnika u državnom sektoru za novce utrošene na MS licence i time bar malo spriječiti odlijev novca odnosno nepovoljan omjer uvoza i izvoza?

IV. Pomognimo Marku Rakaru da http://proracun.pollitika.com/2010/korisnici.html ima više informacija, real time informacija, podataka o aktivnim natječajima u javnoj nabavi i slično ili nagovorimo državu/vladu/sabor da ovakave projekte kvalitetno odrađuju Narodne novine tj da ih financira sama država.

V. Pripremimo sve ove projekte tako da lako postanu dio nečeg većeg kada uđemo u EU ili se ujedinimo sa USA (kiberkomunist approved). Koristimo postojeća (Free software) riješenja gdje god možemo. Nemojmo se bojati ulagati u globalnu zajedničku infrastrukturu.

VI. Podržimo Zajedničko i zadružno stanovanje http://bit.ly/bEbcwK, Reciklirano imanje - Vukomerić http://bit.ly/arRK0U i slične projekte.

VII. Nacionalizirajmo ponovo Hrvatske Telekomunikacije ili barem:

Definirajmo jasnije javno pravo na DTK. Prisilimo HT na članstvo u CIX-u. Dajmo im dozvolu da postavljaju optiku, stavimo cijenu za najam niti na 100 kn po mjesecu po korisniku kako bi se brže vraćala investicija, ali svakako omogućimo da infrastrukturu od prvog dana mogu koristiti i alternativci. Regulirajmo maksimalne i minimalne cijene. Postavimo u zakon da svaka telefonska parica / veza može prenijeti neki normalni broadband a ne trenutnih 128K kako bi prisilili monopolistu da izgradi lokalnu infrastrukturu (ili stvorimo budžet za ovo dodatnim oporezivanjem operatera sa veliki tržišnim udjelom). Borimo se za simetrični broadband (sa korisnim upload brzinama). Borimo se za low latency broadband. Borimo se za 100megabitne, i gigabitne internet veze. Zadnje tri stavke omogućavaju i vrlo dobar peer to peer cloud - što nam treba za nekakav Diaspora-like social networking). Iskoristimo stvarno podatkovne kapacitete javnih poduzeća. Kad planiramo novu infrastrukturu za nova ili postojeća naselja, predvidimo i prostor sve bitno (da i optički internet pristup), kako nebi nepotrebno prekopavali kvart/naselje svako malo.

VIII. Dolazimo na razmjene vještina.

IX. Stvorimo računala koja možemo uzgajati kao što uzgajamo biljke i koja si stvaraju energiju sama kao što ih stvaraju biljke i koja imaju mrežu korjenja za povezivanje slično kao što i biljke imaju korijenje (prvi korak, pogledajte http://bbf.openwetware.org/).

X. Razno.

Diskusija o ovom blog postu nalazi se i na Friendfeed-u

Making Android development more enjoyable

Here's some things Google should look into:

0. Include android market in the emulator/test environment

That should be fast and easy to do.

1. Try finding some ways to speed up the compile/test cycle:

a) Avoid moving too much stuff arround

Currently every time an .apk file must be produced (compressed) on the developers machine, containing all the code and application resources. This apk that contains everything is then transferred to the phone or emu. It's then unpacked on the phone and the install procedure is run. It doesn't matter if you just changed one class file, the whole thing is moved around.

I understand that permissions are managed during the install process, but this could be solved in some other way like trusting the code for that app by default.

b) Make the test environment run in native code during the development process

I know that using an emulator was a nice and fast solution for you, but a lot of time and energy is lost on emulating ARM. Davlik runs on x86, and all other code also. Why don't we just make a jailed/chrooted native environment for testing available? I know that this is not a straightforward thing to implement on Windows, and there might be difficulties making this run on Mac OSX, but it's really worth it.

2. Improve the visual layout editor.

There's so many ways this could be improved, but making it faster/more intuitive is the general idea.

One quick suggestion: Try making it easier to jump to respective code implementations or have an option to generate event handlers etc. code if no code referencing that UI object is found.

Example of a great code editor/UI designer integration is Borland Delphi. Even really old versions have ease of use that Android developers could only dream of. Android API is more abstract and UIs have relative layouts, but most of the great concepts from Delphi still apply.

Item 1 b) could also create possibilities for the UI designer tool.

HTC Desire prvi dojmovi

EDIT: 26.5.2010: par novih detalja, + vesela informacija da je Samsung I9000 Galaxy S koliko vidim HTC Desire killer.

Kupih na pretplatu u VIP-u. Onu najmanju od 30kn, + 10 kn za radijsku frekvenciju + još

oko 10 kn za iskorištavanje "besplatnih" minuta + po želji oko 30 kn za 200 MB prometa. Dakle obvezao sam se na trošenje minimalno 50tak kuna mjesečno sljedeće dvije godine.

+ 2400 kn za sam telefon i nije toliko loš deal.

Kad sam kupovao HTC Desire znao sam da nije savršen, da ekran nije najbolje čitljiv na suncu, da uskoro dolaze novi uređaji temeljeni na bržem 45 nm Qualcomm Snapdragonu (moguće da će biti 1.5 GHz dual core!) i da će vjerovatno HTC kilaviti sa update-om na Android 2.2 za Desire , ali sam znao i da ima trenutno najbrži procesor, najviše memorije i odličnu kvalitetu zvuka, što mi je jako važno.

Opasno me zainteresirala Motorola Milestone (Droid u USA), koja ima tipkovnicu, nešto sporoji procesor, ali zato dosta brži GPU. No ona je pala na audio testu na gsmarena.com, što provjeram za svaki mobitel koji uzimam u obzir pošto sam se opekao sa Nokiom N79 gdje mi je glazba bila neslušljiva od distorzija. Ta Nokia je bila blizu savršenstva, tj. Nokia E52 bi bila još bliža, ali sam odlučio zamjeniti sada prilično zrelu Symbian platformu sa Android-om koji je ipak njubi...

• Još nema kvalitetne offline navigacije (Symbian Nokie imaju Garmin XT koji je odličan). iGo ima aplikaciju Motonav,(ima i potpuniji My way, ali neznam dali postoji verzija za Androide sa velikom rezolucijom), detalji ovdje. Navteq karte su bolje od Teleatlas karti izgleda. Garmin XT je još uvijek bolji, lijepše renderira karte i brži je.

• Izgleda da je potrebno koristiti nekakav Task manager za ubijanje aplikacija, koje u pravilu nemaju exit ili quit opciju i vole sjediti u backgroundu.

• Android issue 3708, Akcelerometar ne može dojavljivati podatke kada je ekran ugašen, tj. kad je mobitel u sleep mode-u. Ovime aplikacije koje recimo mjere broj koraka postaju skoro pa beskorisne jer puno brže popiju bateriju. Drugi primjer je navodno odlični Smart alarm. A i ja planiram napraviti aplikaciju koja inteligentno koristi akcelerometar u pozadini.

• Još nisam naletio na dobar DivX player. HTC je nešto obećao u kasnije SW updateu. Ali poznato je da se ne može vjerovati ovakvim obećanjima od proizvođača mobitela.

• Opera 5 Mini je još uvijek brzinom navigacije (back, forward, history) bolja od Android browsera. Komentar dolje spominje i Dolphin, ali to nisam probao. Android stock browser naravno bolje podržava JavaScript i HTML5 od Opere 5 mini.

• root-anje Androida (za stavljanje custom ROM-ova) još nije stabilno za HTC Desire, neki ljudi uspiju brickati telefone kod flashanja, neki ne (meni osobno ovo nije toliko bitno, iako me živcira što se neke meni nepotrebne HTC aplikacije, Stocks recimo, stalno vraćaju u listu aktivnih procesa, iako ih nisam dozvao)

• Još nema custom ROM-a koji je stabilan, tj implementira sve HW mogućnosti uređaja

• Hardver je dovoljno različit od Nexus One-a da se na njega ne može staviti Nexus One ROM, što će vjerovatno značiti da će HTC Desire korisnici dobiti Android 2.2 kasnije od Nexus One korisnika (nadajmo se da griješim)

• Aplikacije se po defaultu ne mogu instalirati na SD karticu, što ograničava prostor za instalaciju, HTC Desire ima samo 147 MB za instalaciju aplikacija. Ovo riješava Apps2SD (treba root), ili Android 2.2, ali oboje je trenutno nedostupno za Desire

• Poneki bug u browseru

• 3D je definitivno sporiji od iPhone-a 3GS, Motorole Droid, a vjerovatno i iPhone-a 3G

• FM radio softver je dosta neintuitivan, i zna se skršiti tako da je potreban reboot mobitela da bi se radoi ponovo osposobio, dok uredno nastavi trošiti 100% CPU-a, što je smrt za bateriju

• Aplikacije koje se plaćaju nisu dostupne kod nas?

Aplikacije koje još tražim:

• Music player koji ima file browser i playa po redu iz trenutnog foldera.

Bonus

Aplikacije koje sam instalirao, redom kojim sam ih instalirao (- neke igre):

Google Sky Map, Compass (Snaptic), ConnectBot, ASTRO File manager, Accelerometer Values, Android Sensor Data, Sensor List, Input Benchmark, Ultimate Stopwatch, Spare Parts, PowerTutor, fring (Skype, SIP, odlično), GPS Status, GPS Test, GPS Essentials, SID Player, Robo Defense FREE, Task Manager (Rhythm Software), android-vnc-viewer, Android System Info, NetCounter, Neocore (benchmark za grafiku), NenaMark1 (još jedan GPU bench), Tuner - gStrings, Robotic Guitarist Free, Splash Piano (prilično loš klavir, ali nema bolji), Buddy Runner, Endomondo Sports Tracker, SportPal OS1.5, Hi-Hiker Pro, Pedometer, Cardio Trainer (da, testiram personal GPS enabled aplikacije za trčanje/hodanje/bicikliranje, Cardio Trainer je simpa), Android SPL METER, KeepScreen, Fractoid, 2 Ballz Physics Toz, System Panel App / Task Manager, Free Advanced Task Manger, Spectral Audio Analyzer, FxCamera, PicSay, Ethereal Dialpad (synthezer), Camera Illusion, RTA Audio Analyzer, Barcode Scanner, Shazam, Google Goggles (malo nestabilno), ColorFlashlight Fun Flashlight, Call History (xiaoheng.liu), Mobile Metronome, Paint Joy, Raging Thunder LITE, Open GPS Tracker, WiFi Analyzer, Google Translete, OpenGL Demos, Sipdroid VoIP, Linpack for Android

Photo by Goran Zec

TwinLab Calcium 1000 sa Vitaminom D SMRDI

Ovo je otvoreno pismo poslano gosp. Ivanu Tudoru iz firme Agram 89 d.o.o, koja je zastupnik tvrtke TwinLab.

Nedavno sam u jednoj ljekarni u Dugom Selu kupio proizvod firme koju zastupate, TwinLab Calcium 1000 sa Vitaminom D.

U ljekarni gdje sam kupio proizvod su me uputili na vaš broj 01 3888 555. Vaše kontakt informacije dobio sam jer su me na vas uputili kada sam nazvao 01 6138 000.

Računao sam na pomoć u ljekarni oko odabira najboljeg dodatka u prehrani koji sadrži kalcij i Vitamin D i bio mi je preporučen ovaj proizvod.

Moj otac je nedavno operiran zbog rane faze adenokarcinoma (odstranjen mu je dio plućnog krila). Nedavno sam naišao na studiju koja govori da kombinacija Vitamina D i kalcija pomaže kod uobičajenih vrsta karcinoma (http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/17556697).

Iako ovo istraživanje nije provedeno specifično za adenokarcinom, mislio sam da ne može škoditi ako ocu kupim dodatak u prehrani koji sadrži Vitamin D i kalcij.

Otvorio sam novo kupljeni proizvod i nakon što sam uzeo jednu tabletu primjetio sam u popisu sastojaka Titanijum dioksid, koji se u ovom proizvodu vjerovatno koristi zato da bi tablete bile bijele boje. Titanijum dioksid, E171 (http://www.ukfoodguide.net/e171.htm). Na priloženoj internetskoj stranici piše da je TiO2 zabranjen u Njemačkoj i da se može detektirati u limfnim čvorovima i plućnim stanicama nakon ulaska u ljudsko tijelo.

Pošto TiO2 nema biološku ulogu u ljudskom tijelu, a spominje se da je iritant i da je potencijalno kancerogen, pitam se zašto se ovakvi proizvodi uopće prodaju, tj. zašto se u proizvod stavlja potencijalno opasan dodatak koji nema nikakvu funkcionalnu ulogu. Mislim da marketing i igranje sa psihologijom nebi nikad smjeli imati prednost nad funkcijom posebno kada se radi o ljudskom zdravlju i kada dodatak koji se stavlja iz marketinških potreba može štetiti.

Stranica wikipedije http://en.wikipedia.org/wiki/Titanium_dioxide sadrži ukupno 6 referenci na studije kojim su okarakterizirani negativni učinci na ljudsko zdravlje.

Nisam zadovoljan sa ovim proizvodom i neću ga koristiti, a niti moj otac. Proizvod sam platio 173 kn i imam račun iz ljekarne. Nije mi iznimno važno da dobijem natrag novac i nekakvu "zadovoljštinu", nego da se ljudi informiraju. Povrat novca bio bi lijepa gesta sa vaše strane.

Možda ću pokrenuti inicijativu o zabrani proizvoda koji sadrže ne funkcionalne, kozmetičke E dodatke a koji imaju uz sebe povezane negativne efekte (E110, E171 itd). Molim zainteresirane da mi se pridruže.

Pokrenuo sam raspravu o ovoj temi na adresi:

http://ff.im/c2BgG

No siguran sam da se o ovome raspravlja i na mnogim drugim mjestima na internetu.

Stimulacija za korisnike željezničkog prijevoza

Već dulje vrijeme razmišljam o tome kako usluge javnog prijevoza mogu postati popularnije među mlađom, informatički osvještenijom ekipom. Podjelit ću sa vama danas jednu od ideja.


WLAN internet na željezničkim kolodvorima, a možda jednom i u vlakovima u pokretu.

Evo opisa mogućeg rješenja: Svaki kupac željezničke karte ima pristup internetu u trajanju od 1-2 sata za vrijeme čekanja polaska vlaka na kolodvoru+ za vrijeme vožnje (dok vlak stoji na usputnim stanicama). U ovom slučaju svaki veći kolodvor ili stajalište vlaka ima nekoliko WLAN AP-ova, a softver u pozadini brine se da putnik može upisati broj sa karte kojim će se autorizirati u sustav. Korisnici pokaza i mjesečnih karata imali bi uvijek pravo na pristup, s time da bi se isto tako jednom autorizirali brojem na pokazu/mjesečnoj karti. Moguće prevare sa pokazima rješio bi sustav koji ne dozvoljava istovremeno korištenje na različitim kolodvorima, a uzima u obzir i MAC adrese i ukupno vrijeme korištenja pristupa internetu.

Ovime bi se postiglo više različitih stvari:

- putnici bi imali motiv doći ranije na vlak, te ranije kupiti kartu, i tako smanjiti gužve u prodaji karata, na ulasku u vlak i slično
- privukli bi se mladi zaposleni ljudi kojima se vrijeme stajanja na kolodvoru može pretvoriti u produktivni rad
- općenito bi ovakva akcija bila izvrstan marketinški potez za HŽ

Mogući partneri HŽ-u u ovakvom projektu bili bi: Optima Telekom, Metronet, Iskon, CARNet, a možda čak i T-Com.

Internet pristup za vrijeme vožnje bi imao smisla prvenstveno za vlakove koji voze na duge relacije, a mogao bi se izvesti HDSPA + WLAN kombinacijom, ili možda čak usmjerenim WLAN antenama na željezničkim postajama i prikladnim antenama na početku i kraju vlaka. Ili modulacijom frekvencije/napona elektrificiranih pruga kao što se radi u kućnim mrežama baziranim na strujnim vodovima. No nekako mi se ta zadnja opcija čini najskupljom :)