Ako niste voljni čitati nadobudne i vjerovatno pretenciozne osobne rantove i brain dumpove slobodno preskočite ovaj post.
Pošto izgleda da je danas dan kada dajem otkaz još jednoj u nizu closed source (i closed mind dodao bih) firmi, možda je najbolje da se opustim uz nekoliko naivnih i praktičnih ideja za koje znam kako ih izvesti. Vjerovatno ću šarati od ideja za pojednostavljenje državne birokracije preko ideja za Android aplikacije, do bojnog plana za osvajanje javnog sektora od Linux desktopa u Hrvata.
No prvo o tome što mi je činiti u sljedećem razdoblju: Trebam naći poslodavca koji će shvaćati i prihvaćati da su mi briga za obitelj, prijatelje, zajednicu i moje sebične interese (fakultet recimo) na prvom mjestu. Vjerujem da takav već postoji, a ako netko ima ideju ili prijedlog slobodno se javite.
Ajmo polako s idejama:
Down to earth:1. Proširiti postojeću Kostovu inicijativu za Android Market account tako da razvijemo i održavamo nekakav HULK-ov sistem donacija za domaće Free Software Android / Whatever aplikacije.
2. Android aplikacija koja skenira barcodove prehrambenih proizvoda i ima offline bazu sa crnom listom Ebrojeva u proizvodu. Samo uzmete proizvod u dućanu u ruke, skenirate mu barcod i dobijete crveno ili zeleno ovisno o tome ima li proizvod štetnih E dodataka (naravno postoji opcija za pregled detalja E brojeva a ako smo online i drugih detalja vezanih uz proizvode). Dodatno bi se ta radnja mogla iskoristiti da se proizvod zabilježi kao kupljen, te tako možemo imati i neki pregled / povijest potrošnje, a i jednostavniji način izbora namirnice kod brojanje kalorija ili neko drugo sofisticiranije praćenje prehrane. Naravno za organski proizvedene proizvode bez bar koda treba smisliti nešto drugo za jednostavno identificiranje (brzi izbor voće, povrće, boja, oblik, last recently used etc)
Blue sky:Ideje u domeni odnosa države i građana:
I. Zdravstvena knjižica:
Kako relativno često mijenjam poslove, primjetio sam jednu glupu ostavštinu prošlih vremena: Posebnu zdravstvenu knjižicu koju iz nekog čudnog razloga treba mijenjati svaki put kada se promjeni radni status, a valjda i svaki put kada završite osnovnu, srednju ili fakultet. Ta zdravstvena knjižica ionako sadrži datum isteka koji ne znači baš ništa (jer osiguranje formalno može "isteći" i prije - o tome kako se uopće u socijalnoj državi može dogoditi da nemate osnovno zdravstveno osiguranje malo poslje). Dakle jedino što bi na njoj trebalo biti bitno je broj zdravstvenog osiguranja, odnosno OIB odnosno JMBG odnosno broj osobne izkaznice odnosno broj putovnice. Sve su to u biti ključevi za identifikaciju građana RH, i u teoriji bi bilo dovoljno imati recimo samo osobnu ili putovnicu (sa barcodom ili npr. qr codeom za strojno čitanje tog malog ključa). Status zdravtvenog osiguranja bi se transparentno u pozadini promjenio kada bi dobili prvi posao, dali otkaz, završili fakultet itd itd. Ionako ga uvijek zapravo imamo (neki imaju i bonus dopunsko ako su bez posla ili slično) i jedino što je bitno je da se to na nekog "knjiži" radi poreznih razloga, ali to stvarno ne znači da svaki put moramo mijenjati tu plastiku. Predpostavljam da fino zarađuje na toj plastici, a ako nije u pitanju neka korupcija, opet me fascinira glupost u javnom sektoru (nadam se da je samo glupost, jer tada je valjda lakše popraviti ovo).
A drugi problem/pizdarija oko zdravstvenog osiguranja je to što se može dogoditi da ostanete neosigurani jer ste recimo mislili da datum isteka koji piše na zdravstvenoj kartici zapravo znači datum isteka zdravstvenog osiguranja. Ne, to znači jedino i samo to koliko vrijedi taj komad plastike. U idealnom slučaju status zdravstvenog osiguranja bi se računalno provjerio prilikom svakog korištenja neke zdravstvene usluge, i gdje bi se korisnik samo upozorio da njegov status nije jasan (recimo zbog završetka studentskih prava gdje je uobičajeno da zdravstveno osiguranje sa roditelja/fakulteta "prelazi" na zavod za zapošljavanje ili budućeg poslodavca).
II. Još malo o zdravstvu:
Bilo bi lijepo kada bi laboratoriji za pretrage odnosno specijalisti automatizmom digitalno slali informacije o nalazima liječniku opće prakse, odnosno nadležnom specijalistu. Vjerujte, ovo bi uštedjelo kilometre i kilometre koji ljudi sami prelaze kako bi raznosili nalaze okolo liječnicima. U tom slučaju bi i liječnici mogli nazvati pacijente čim nalazi stignu, a ne da pacijenti moraju raditi upite svako malo. Dakle u računalnom žargonu, "digital event based a ne analog poll bazed event handling". Bilo bi lijepo i da pacijenti građani) imaju token za pristup centralnoj birokraciji gdje mogu sami pogledati svoj zdravstveni karton, rezultate pretraga, plan liječenja, dijetu, prisjetiti se ocjena u školi ili za one za nekom vrstom alzeihmerove bolesti, vidjeti koliko nekretnina imaju, tko su im roditelji, gdje su rođeni, itd itd :) I tako, ima tu puno etičkih i drugih pitanja koje treba razmotriti prije deploymenta. No predpostavljam da ne želimo da ovako nešto jednom za nas radi neki closed source sistem ili nedaj bože Facebook :)
U varijanti gdje JMBG ili OIB ili broj osobne ili broj putovnice stvarno postaju ono što jesu, a to su ključevi s kojim se identificira građanin-pojedinac, nije nam više potrebna niti radna knjižica niti pokaz niti Xica, a u idealnom slučaju (kada bi imali taj "token").
Od domaćih sustava, možda je upravo sustav iza Xice (ili studomata) baza za ovakvo nešto.
III. Stavimo Linux na desktope javnog i državnog sektora.
Stvarno, želimo li i danas, uz solidan i uoptrebljiv desktop na linuxu plaćati svake godine milijune za MS licence? Možda možemo otvoriti malu firmu koja bi se bavila supportom i specifičnim potrebama korisnika u državnom sektoru za novce utrošene na MS licence i time bar malo spriječiti odlijev novca odnosno nepovoljan omjer uvoza i izvoza?
IV. Pomognimo Marku Rakaru da http://proracun.pollitika.com/2010/korisnici.html ima više informacija, real time informacija, podataka o aktivnim natječajima u javnoj nabavi i slično ili nagovorimo državu/vladu/sabor da ovakave projekte kvalitetno odrađuju Narodne novine tj da ih financira sama država.
V. Pripremimo sve ove projekte tako da lako postanu dio nečeg većeg kada uđemo u EU ili se ujedinimo sa USA (kiberkomunist approved). Koristimo postojeća (Free software) riješenja gdje god možemo. Nemojmo se bojati ulagati u globalnu zajedničku infrastrukturu.
VI. Podržimo Zajedničko i zadružno stanovanje http://bit.ly/bEbcwK, Reciklirano imanje - Vukomerić http://bit.ly/arRK0U i slične projekte.
VII. Nacionalizirajmo ponovo Hrvatske Telekomunikacije ili barem:
Definirajmo jasnije javno pravo na DTK. Prisilimo HT na članstvo u CIX-u. Dajmo im dozvolu da postavljaju optiku, stavimo cijenu za najam niti na 100 kn po mjesecu po korisniku kako bi se brže vraćala investicija, ali svakako omogućimo da infrastrukturu od prvog dana mogu koristiti i alternativci. Regulirajmo maksimalne i minimalne cijene. Postavimo u zakon da svaka telefonska parica / veza može prenijeti neki normalni broadband a ne trenutnih 128K kako bi prisilili monopolistu da izgradi lokalnu infrastrukturu (ili stvorimo budžet za ovo dodatnim oporezivanjem operatera sa veliki tržišnim udjelom). Borimo se za simetrični broadband (sa korisnim upload brzinama). Borimo se za low latency broadband. Borimo se za 100megabitne, i gigabitne internet veze. Zadnje tri stavke omogućavaju i vrlo dobar peer to peer cloud - što nam treba za nekakav Diaspora-like social networking). Iskoristimo stvarno podatkovne kapacitete javnih poduzeća. Kad planiramo novu infrastrukturu za nova ili postojeća naselja, predvidimo i prostor sve bitno (da i optički internet pristup), kako nebi nepotrebno prekopavali kvart/naselje svako malo.
VIII. Dolazimo na razmjene vještina.
IX. Stvorimo računala koja možemo uzgajati kao što uzgajamo biljke i koja si stvaraju energiju sama kao što ih stvaraju biljke i koja imaju mrežu korjenja za povezivanje slično kao što i biljke imaju korijenje (prvi korak, pogledajte
http://bbf.openwetware.org/).
X. Razno.
